Šesti susreti likovnih umjetnika Zagrebačke županije 2006. godine održani su na Martin Bregu u Dugom Selu. Tematski okvir u stvaranju bilo je činjenično i legendarno vezano uz templare, koji su vječna mistika u povijesti, a tako i u umjetnosti. Prema povijesnim tvrdnjama templari su pristigli u predjele današnjega Dugog Sela, na Zemlju sv. Martina, sredinom XII. stoljeća gdje su darovima i raznim djelatnostima stjecali imetak sve do ukinuća reda 1312. godine. Ta je mistika slikarima i kiparima uzburkala stvaralačku snagu. Na platna, u drvo, keramiku i druge materijale pretočili su osebujne vizije širokim rasponom umjetničkoga rukopisa. Umjetnici su svojim djelima u suvremenosti „vratili templare na Zemlju sv. Martina“, odnosno na području grada Dugog Sela koji njeguje svoj povijesni i kulturni identitet. Na ovim susretima stvaralo je čak 17 umjetnika inspiriranih činjeničnom i legendarnom prisutnošću templara na dugoselskom području.
Povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić pratio je rad umjetnika te se osvrnuo na nastala djela.
Slikar Robert Samardžić iz Dugog Sela figurativno je prikazao templara u dinamičnoj sceni borbe i u sretnoj kompoziciji s konjem, obavijenoj tamnim i svijetlim bojama.
Dugoselac Ivo Ostojić prikazao je čin predaje darovnice kralja Andrije II. templarima s mnoštvo detalja na prikazima odora (oklopa ) i oružja.
Milan Kuhar iz Samobora autor je kompozicije templara, tornja crkve sv. Martina i svečeva lika.
Vladimir Polić iz Sesveta realistične je prikaze detalja iz teme uvrstio je u geometrijske segmente podloge.
Kiparice Neda Grdinić ugradila je templarski križ dijagonalno u krajobraz dodajući niz karakterističnih detalja.
Simpatično i duhovito templara je prikazala slikarica Marina Lapadatović iz Velike Gorice u ulozi dečka na igraćoj karti i to u dvije suprotstavljene varijante. Tomislav Josipović iz zaprešićke likovne udruge templarsku je bitku prikazao u ekspresionističkim pokretima svodeći likove na spletove linija.
Andrea Robić iz Velike Gorice prikazala svoju viziju templarskoga znakovnog pečata u crveno bijelom koloritu s naglašenim križem. Slikarica iz Ivanić Grada – Lidija Lovreković crtačkim je tkanjem prikazala povijesne figure. Konje, svakoga s dvojicom konjanika što se smatra tipičnim za templare u jahanju, prikazala je kiparica Irena Škrinjar na prostranoj sivo-bjelkastoj površini.
U kombinaciji predmetnog i apstraktnog templare je prikazao Silvio Balija iz Zaprešića.
Gabrijela Rukelj također iz Zaprešića snagom crteža gradivnih fragmenata prikazala je svoju viziju templarskoga domusa.
Kipar Robert Baća iz Sesveta prikazao je templara u stiliziranoj formi u skladu prirodnog drva s dodatkom boje.
Maštovito templarsko brdo obogaćeno multipliciranim templarski znakom - crvenim križem, u poziciji vinogradarskih trsova s obrisom sakralnog objekta na vrhu kao akcentom rasta, stvorila je Helena Ohnjec.
U komornoj formi konvencionalnim načinom konjaničku statuu izradila je Zdenka Resar iz Samobora.
Ana Dijana Širić ostvarila je temu adiranjem četiri izdužena viteza u ritmiziranu grupu sa srebrenim odsjajem viteškoga plašta poput oklopa.
Kiparica Irena Podvorac iz Samobora u formi reljefa stvorila je kompoziciju s figurama i konjima.
U ovim susretima sudionici su popularizirali povijest svojim umjetničkim djelima - slikama i skulpturama, te povezali niti prohujalih stoljeća sa suvremenošću.
